Norbi Logo

izvor: WDSF

Priroda plesa

Iako su klasični dvoranski plesovi, kao što su foxtrot i valcer, izvorište onoga što je postalo izazovni sport, tijekom posljednjih sto godina dodani su mnogi drugi stilovi. Razlozi za neprestani razvoj leže u prirodi plesa.

„Dvoranski ples nije aktivnost odvojena od svijeta, nego je živo biće na koje utječu događaji i koje je osjetljivo na ono što se događa oko njega. Promjene u modi, rat, povećano zanimanje u određenoj stranoj zemlji, pop glazba, više mogućnosti za putovanje, društveni nemiri, popularnost filmske ili televizijske glazbe – sve to ima utjecaja na plesnu scenu."
Victor Silvester

Ovo mišljenje je iz 1927. godine! Dao ga je Victor Silvester, Englez, glazbenik, plesač i prvi koji je dao konačni oblik onome što će postati plan za natjecanje vještina i stilova na podiju.

Britanski plesni učitelji su 1929. utvrdili pravila „engleskog" stila za većinu popularnih dvoranskih plesova. „Engleski" stil je možda zbog nedostatka alternativa uskoro prevladao na kontinentu te je naposljetku svugdje prihvaćen kao „međunarodni stil".

Latinsko-američki plesovi sa svojom dinamičnom energijom bili su sljedeći koje su entuzijasti diljem svijeta prihvatili. Zatim su uslijedili swing, a zatim rock'n'roll, a zatim... Ritmovi vremena, zajedno sa svim faktorima koje je Silvester opisao 1927., sigurno će zauvijek utjecati na ples.

Pogled na listu plesnih stilova u kojima se natjecanja danas održavaju potvrđuje da sportski ples ide u korak s razvojem.

Kako su se ples i plesni stilovi razvijali i nastavljaju se razvijati u različitim razdobljima i različitim kulturama najbolje je vidljivo u znanstvenim radovima o toj temi.

Standardni plesovi i latinsko-američki plesovi

Klasični plesovi

Natjecateljski - sportski ples je jedan od najljepših dvoranskih sportova, gdje se sjedinjuje umjetnost, sport i društveni aspekt našeg društva.

Sportski ples obuhvaća pet latinsko-američkih i pet standardnih plesova. Parovi izvode svaki od tih plesova na zadanu glazbu i ritam te prezentiraju pravilnu tehniku, stav, snagu, umijeće na podiju i ostale kriterije koji odražavaju kvalitetu njihovog plesanja.

Standardni plesovi

Od 1929. godine u kategoriji standardnih plesova plesalo se Engleski valcer, Tango, Slowfox, Quickstep. Glavna karakteristika ovih plesova je bilo prirodno i dinamično kretanje. Iste godine engleski stil su preuzeli i Francuzi, Nijemci, Skandinavci, Nizozemci i Belgijci, a za širenju tog stila pobrinuo se g. Alex Moore. Razdvajanje amaterskih i profesionalnih natjecanja započelo je u tridesetim godinama XX. stoljeća. Koraci su već tada bili opisani u stručnim knjigama. Presudni događaj je bio primanje Bečkog valcera u standardne plesove, kojeg je koreografirao njemački plesni učitelj, g. Paul Krebs. Od 1954. godine određen je tempo svih plesova.

Pet standardnih plesova su valcer, tango, bečki valcer, slowfox i quickstep. Formalniji su od latinsko-američkih plesova, ali ne samo u pogledu kostima plesača, već se oni općenito izvode u zatvorenom držanju partnera. Držanje kojim standardni ples započinje zadržava se tijekom cijele izvedbe.

Latinsko-američki plesovi

Od 1955. godine na amaterskim europskim prvenstvima, te od 1960. godine na svjetskim prvenstvima u početku su prikazivana četiri plesa: Samba, Rumba, Cha-cha-cha i Passo Doble. Uglavnom su ih osvajali francuski parovi. O pripadnosti Rumbe i Tanga bila su različita mišljenja. Rumbu su često spominjali kao šesti standardni ples, a Tango su, zbog svojih latinsko-američkih korijena, ubrajali u latinsko-američke plesove, kao četvrti ples. Tek je 1961. godine odlučeno, da će se Tango plesati kao peti ples u standardnim plesovima. Istovremeno je Rumba dobila svoje mjesto pored Cha-Cha-Cha, Sambe i Paso Doble-a, kaočetvrti latino- četvrtilatino- latinsko-američki ples. Jive je tek 1968. godine dobio mjesto, kao peti ples u natjecateljskoj grupi latinsko-američkih plesova, te priznavanje od strane Svjetskog saveza amaterskih plesača. Na kraju pedesetih godina XX. stoljeća, latinsko-američki plesovi su ušli u programe plesnih škola, a mladi su masovno pohađali plesne škole. S tehnikom latinsko-američkih plesova bavili su se i Englezi, koji su postavili temelje i danas važeće tehnike. Knjiga Waltera Lairda The Technique of Latin American Dancing, izdana 1964. godine, postala je i ostala temeljem latinsko-američkih plesova. Danas poznatu formu Paso Doble-a stilizirali su tadašnji francuski plesni učitelji i plesači.

Pet latinsko-američkih plesova su samba, cha-cha-cha, rumba, paso doble i jive. Zbog svojih korijena u latinsko-američkoj (samba, cha-cha-cha, rumba), hispanskoj (paso doble) i američkoj (jive) kulturi, svaki od njih posjeduje svoja prepoznatljiva obilježja, ali su im zajednički ekspresivnost, intenzitet i energija.

Drugi stilovi i forme

Rock'n'roll, ulični plesovi, salsa, ples u kolicima...

Lista stilova u kojima se natjecanja održavaju pod sveobuhvatnim imenom sportski ples previše je dugačka da bismo je ovdje navodili. Međutim, i najskraćenija i gotovo nasumično utvrđena lista plesnih stilova i formi trebala bi odražavati njihovu iznimnu raznolikost.

Rock'n'roll

Rock 'n'roll jedan je od četiri stila u kojem Svjetski rock'n'roll savez (WRRC) od 1984 održava službena svjetska prvenstva. Boogie woogie, lindy hop i bugg su ostali stilovi.

Ulični plesovi

Mnogi od vrlo popularnih suvremenih plesnih stilova obuhvaćeni su tim nazivom: hip hop i break samo su dva od njih. Ono što ih ujedinjuje su često improvizirani, ponekad i čak anarhični te društveni elementi do te mjere da se razvijaju na temelju interakcije između plesača i publike.

Salsa

Salsa vuče svoje korijene s Kube, razvila se diljem Karipskog otočja i Latinske Amerike, a danas je jedan od najpopularnijih plesnih stilova na svijetu.

Ples u kolicima

Ova vrsta plesa uključuje sportaše s fizičkim invaliditetom koji se odnosi na donje udove. Izvodi se u četiri različite forme: u paru s partnerom bez invaliditeta ili između dvije osobe u kolicima ili više njih. Njegov tehnički temelj su latinsko-američki i standardni plesovi. Međunarodni paraolimpijski odbor (IPC) regulira sportski ples u kolicima.

Zauvijek mlad

Bezvremenski, vječan

Budući da sportaši svih dobnih skupina plešu vrlo različitim ritmovima, izvode zaista bezvremensku sportsku gestu. Radi li se o plesanju valcera ili hip hopa, čak i ako bi neki stil više odgovarao ukusu jedne generacije nego neke druge, naposljetku je to i dalje sportski ples. A sportski ples je u suštini bezvremenski.

Sportski ples ima dobro dokazane strukture za mlade sportaše za natjecanje u odgovarajućim kategorijama od rane dobi. Naime, plesači između 12 i 21 godine čine najveći dio u svjetskoj natjecateljskoj zajednici u mnogim plesnim stilovima.

Postupnim sudjelovanjem na natjecanjima na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini, mladi sportaši u sportskom plesu napreduju brzinom koju treneri i voditelji pomno prate. Posebna natjecateljska pravila provode se za starosne razrede osnovaca i mlađe mladeži kako bi se izbjeglo psihičko i mentalno preopterećenje djece i mladih adolescenata. U nekim disciplinama sportskog plesa poseban pravilnik o odjeći primjenjuje se za mlade plesače kako bi se nametnula jasna ograničenja za njihove kostime.

Kao i u drugim sportovima, sportaši se približavaju zrelosti u smislu svojeg sportskog razvoja u starosnom razredu starije mladeži (od 16 do 18 godina), u kojemu se natječu u skladu s pravilima koja su gotovo istovjetna pravilima za starosni razred odraslih.

I kasnije

Progresivna natjecateljska struktura (veterani I - IV) postoji i za starije sportaše kojom se omogućuje da se nastave baviti sportom tijekom cijelog života. Svjetska prvenstva u sportskom plesu za veterane na podij privlače tisuće plesača svake godine. Svjetska i europska natjecanja Masters Games također uključuju sportski ples.